Civilno društvo
Bosna i Hercegovina ima stanovitu - "ograničenu" - historiju razvoja "trećeg sektora". Kao što je poznato, prije rata (1992-1995) postojao je niz društvenih organizacija čije su se aktivnosti uglavnom orijentirale unutar sfere kulture i sporta. Nakon rata svjedoci smo formiranja mnogih novih nevladinih organizacija, pogotovo u onim dijelovima zemlje gdje su locirani predstavnici međunarodne zajednice, njihove agencije i organizacije. Priije par godina, Direktorij ne-vladinih organizacija u BiH organizacije ICVA, nudio je podatke o 365 lokalnih nevladinih organizacija, no već tada su postojale procjene da postoji oko 1.500 različitih društvenih organizacija koje se mogu podvesti pod oznaku "nevladine organizacije".
Ozbiljniji analitičari bosanskohercegovačkih društvenih prilika uvijek su bili oprezni da ovaj poslijeratni rast broja nevladinih organizacija ne poistovjete lakonski sa "revolucijom" u smislu iznenadnog izrastanja istinskog snažnog civilnog društva u Bosni i Hercegovini, pri čemu bi broj nevladinih organizacija bio tek jedan parametar, i to ne i među najvažnijim. Bilo je prilično evidentno da je ova ekspanzija na nivou kvantiteta odlučujuće uvjetovana prisustvom međunarodnog faktora i da nju ne slijedi proporcionalna kvalitativna promjena stanja stvari.
Sa početkom 2000. godine sam Fond Otvoreno društvo Bosna i Hercegovina ušao je u značajne promjene na nivou unutarnje organizacije i u smislu redefiniranja svoje misije i strategije. Neki dotadašnji programi su prestali postojati, neki su pretrpjeli značajne promjene a pojavili su se i novi programi, dok je Program "Civilno društvo" novom strategijom pretrpio stanovitu reviziju.
Istovremeno, rezultati izbora u aprilu mjesecu 2000. godine bili su takvi da ih je bilo moguće interperetirati na način koji pobuđuje stanoviti optimizam. I tako, donekle ohrabreni aktuelnim političkim procesima u zemlji, pristupali smo razradi nove ukupne strategije FOD BiH. "Redizajnirajući" Program civilno društvo, nastojali smo imati jednu zaista trezvenu i kritički osvještenu poziciju. Tako smo, u našoj analizi, naglasak stavili na dva moguća aspekta za pristup "problematici razvoja civilnog društva u BiH".
Prvi se aspekt ogledao u prepoznavanju činjenice da na svim nivoima postojeće strukture civilnog društva kakvo postoji u BiH, razumijevanje samog koncepta civilnog društva jeste vrlo ograničeno. Drugi aspekt ogledao se u činjenici vrlo neujednačene teritorijalne distribucije civilnog aktivizma u BiH. Oba aspekta su u neposrednoj vezi sa djelovanjem prisustva međunarodnog faktora u BiH. Najkraće rečeno, "rast trećeg sektora u BiH" ili "rast civilnog društva u BiH" mnogo su više "kvantitativnog" neko "kvalitativnog" karaktera. "Donatorski faktor" je bilo lako uočiti i ma koliko mogao biti rukovođen dobrim namjerama i ma koliko njegova uloga imala i pozitivnih efekata u krajnjoj instanci cijeli proces bio je ipak više artificijelnog karaktera nego što bi to bilo jedno autentično buđenje zrele "civilne svijesti" u našem društvu.
Danas možemo reći kako su u toku neke napokon zrele inicijative da se na tom planu nešto promijeni i drago nam je da možemo reći da je i FOD BiH dio toga procesa. No, ne treba se zavaravati i put koji je još uvijek pred nama prikazivati kraćim nego što on zaista, po svemu sudeći, jeste.
U našem vokabularu sintagma "civilno društvo" konotira širi pojmovni opseg od sintagme "treći sektor". Naravno, ova dva izraza često se zamjenski upotrebljavaju, što po sebi i nije problem ako je u širem kontekstu tih rasprava ipak prisutno i razumijevanje da "problematika civilnog društva" nije nešto što je reducibilno na "treći sektor". Na žalost ovo vrlo često nije slučaj.
Još jedna odrednica je važna za razumijevanje načelnog pristupa koji FOD BiH ima u Programu civilno društvo. Naime, u kontekstu rasprava oko razumijevanja i "definiranja" civilnog društva mi smo do sada bili skloniji onom načinu razmišljanja o civilnom društvu koji u prvi plan istura i "pitanje o vrijednostima": šta je neki mogući "fundus vrijednosti civilnog društva"? Naime, bez insistiranja na ovome aspektu, bilo koja konkretna instanca društvenog organizovanja "prolazi" kao instanca "civilnog društva", bez obzira na to šta su vrijednosti koje ta građanska grupa zastupa. Na ovaj način dolazi do sadržajnog "ispražnjenja" pojma "civilno društvo", a bilo koja vrijednosna opcija koja se populistički društvu može nametati ima dignitet i legitimitet samim time što ima neku "kritičnu masu" zastupnika.
Tokom 2003-2004 godine, našu pažnju u Programu civilno društvo koncentrisali smo na pitanje o načinima kako se u Bosni i Hercegovini kreira javno mnijenje i kakav je status javnog dijaloga.
Javni dijalog u Bosni i Hercegovini nalazi se u svojevrsnom "ćorsokaku" već duže vrijeme. Tu smo stigli dovedeni moćnim nacionalističkim propagandnim mašinerijama. I ovdje, kao i u tolikim drugim slučajevima kroz historiju, manipulativna politička propaganda uspijeva da ljude onemogući da misle. Utoliko, javnog dijaloga gotovo da i nema. Slušamo monologe glasnogovornika koji govore "u ime" kolektiva. A kolektivi - to se podrazumijeva - odavno imaju postignut konsenzus. I kao da je taj konsenzus postignut tako davno da se više niko i ne sjeća kada. I ljudi kao da i dalje vjeruju da taj konsenzus postoji i da, ako od njega počnu da odustaju, da će im se tada nešto strašno desiti, da će ih "oni drugi" tada zateći slabe i jednostavno ih samljeti, jer oni, ovi drugi, od svoga konsenzusa neće odustati, njih niko neće "prevariti" i "zavesti". I tako, od izbora do izbora, ovdje i u našem bližem susjedstvu - nije se mnogo mijenjalo zadnjih godina.
"Opisi stvarnosti" koji vladaju našom javnom scenom ne vode (niti se čini kao da je to namjera njihovih promotora) rješavanju bitnih bitanja i problema za normalno funkcioniranje jednog društva. Ti opisi su takvi da samo reproduciraju ove probleme.
Iskazano u "bazičnoj terminologiji" Fondacije, mogli bi kazati: kroz naše postratne napore da gradimo civilno društvo u ovoj zemlji, konačno smo došli do zaključka da je aktuelni javni dijalog u Bosni i Hercegovini postao totalno - zatvoren. Danas je intelektualni dignitet - uz časne individualne izuzetke - ugušen u navali "istinskih vjernika", koji sebe vide kao sljedbenike i posrednike ideja i rješenja koja su već perfektuirana i takva dolaze "odozgo", od "onih koji znaju bolje" - to jest od većine političkih i religijskih lidera u ovoj zemlji, koji uzvišeno proklamuju kao svoj glavni zadatak "spas nacije".
Neizbježan zaključak je da Bosna i Hercegovina treba nove i drugačije "opinion makere", ako hoćemo da vidimo ikakve promjene i ako hoćemo da se usmjerimo u pravcu konstituiranja jednog modernog društva, društva relativno racionalnih subjekata/individuuma - građana/kiu pravom smislu te riječi, što uključuje puno više od posjedovanja ličnih dokumenata. Ovi novi "opinion makeri", kao sila nasuprot onima koji dolaze iz nacionalističkih krugova, ne bi govorili ljudima šta da misle, već bi prije ljude jednostavno motivirali/stimulirali da misle, posebno o onim stvarima koje nacionalisti ni ne spominju. Čini se da ovdje i danas ljude treba isprovocirati da misle: da tragaju za drugačijim rješenjima.
Riječnikom sociologije komunikacija rekli bi smo: hoćemo da pokrenemo stvaranje drugačijeg "agenda setting-a"/drugačijeg "dnevnog reda": da se "na sto" stave i stvari koje se konstantno prešućuju, tako konstantno da su već u mnogim glavama i zaboravljene.
"Zadatak" FOD BiH nije da stvara bosansku naciju. Niti da "ruši" Daytonski Ustav. Ali, vjerujemo da je u skladu sa misijom Fondacije (baziranoj na ideji o "otvorenom društvu") boriti se za otvorenost javnog političkog diskursa prema idejama i temama kakve bi bile: od "promjena Daytonskog Ustava" i "bosanske nacije", preko "kritičkog sagledavanja etničkog i nacionalnog", do "kritike globalnog kapitalizma" ili "upitnosti neo-liberalizma", i slično. Makar da postignemo tek toliko da neke od ovih mogućih tema ne budu od početka diskriminirane kao "čudne", "neprimjerene", "neprijateljske" i slično.
Kao prvo, valja postići to da se ljudi "jedne boje" otvore ka ljudima "druge boje": da pobijede strah da će ovaj akt odmah biti na drugoj strani iskorišten kao neka slabost "protivnika" i vlastita taktička porednost. Strah da će tim činom nešto izgubiti. Uviđanje da smo već izgubili sve moglo bi biti neki početak, svakako ne neke revolucije, ali možda neke - evolucije.
Tokom 2003. godine FOD BiH je već tragao za pojedincima i organizacijama koje bi htjele i bile u stanju odgovoriti na jedan ovakav "projektni zadatak" kako smo ga ovdje u osnovi ocrtali, da bismo im onda - unutar naših aktuelnih mogućnosti - pružili potrebnu podršku. Tako smo i identificirali neke potencijalne partnere i započeli konkretne aktivnosti.
Navest ćemo ovdje projekat koji je otpočet tokom 2003 godine, i nastavljen i u ovoj godini, a ime mu je "Novi pogledi. Nosioci Projekta su članovi ACIPS - Asocijacije Alumni Centra za interdisciplinarne postdiplomske studije Univerziteta u Sarajevu ("Evropske studije", Sarajevo-Bolonja), ljudi koji ozbiljno žele da redefiniraju aktuelni javni diskurs u pogledu gorućih političkih pitanja u zemlji. Ovo se čini kroz seriju javnih tribina i započetim publiciranjem periodične publikacije. Možemo reći da ovi mladi ljudi već počinju biti prepoznati kao "novi igrači" na bosanskohercegovačkoj javnoj sceni i to kao oni koji ne igraju po ustaljenim pravilima ove naše "močvare" i po ukusu šefova u nacionalističkim propagandnim štabovima. Nastupajući ovako ti ljudi zauzimaju sada svoje mjesto pored civilnih aktivista koji svoju borbu vode već od ranije. Možda činjenjica ovima da dodatne snage da se još ne predaju ili trgnu iz razumljive letargije u koju svakako moraju zapadati kada sebe ugledaju kao gotovo neke Don Kihote prepuštene "svome ludilu".
Sa početkom ove godine startao je još jedan projekat koji ima našu podršku, pod nazivom "Među nama" (pri Izdavačko-knjižarskoj kući Buybook). I njegovi nosioci su mladi ljudi, a pokrenuli su jedan kompleksan proces koji ima dvije glavne aktivnosti: (1) organizaciju širih javnih debata, te (2) izgradnja kapaciteta za kritičku diskusiju o društvenim pitanjima gdje su ciljna grupa srednjoškolci u završnim razredima (kroz posebne studijske grupe/kružoke).
Inače, već duže vrijeme odvija se jedna kompleksna aktivnost koju koordinira Centar za promociju civilnog društva, a otpočeo ju je sa našom podrškom. Radi se o "Inicijativi za izradu Strategije održivog razvoja nevladinog sektora u BiH " - oko koje je Centar do sada okupio preko 200 nevladinih organizacija sa područja oba entiteta u BiH. Program djelovanja ima ima pet osnovnih segmenata , ili , kako to u Centru zovu " radnih stolova ": (1) Koncepcija razvoja civilnog društva BiH "; (2) Program / Sporazum saradnje vlade i nevladinog sektora u BiH "; (3) " Principi / Kodeks ponašanja za nevladine organizacije BiH "; (4) " Standardi u pružanju kvaliteta usluga nevladinih organizacija i vlade "; te (5) " Program saradnje nevladinih organizacija i zajednice donatora ".
FOD BiH ostaje otvoren za inicijative koje će usljediti. Pažljivo pratimo pokrenute procese i zajedno sa njihovim akterima učimo iz njih. Naravno, sve te akcije neće dati neke "spektakularne" rezultate i uvjetovati neke brze promjene. Ali, ljudi koji će proći kroz ove aktivnosti su ljudi koji će ići dalje i pri tome, što je najvažnije - misliti svojom glavom. Nećemo mi mijenjati stvari - oni su ti koji će ih mijenjati.